Uncategorized

Kako da riješite svađa od kojih ste umorni

Svađa

Obećali ste sebi da se više nećete svađati oko istih stvari, međutim, poslije nekog vremena opet je došlo do iste svađe.To znači da je vrijeme da se svađate bolje.

Svađe nisu nužno loša stvar, ali određena granica ne bi trebalo da se pređe. Da biste to mogli da učinite, važno je da uvažite kako se druga strana osjeća i poštujete činjenicu da njegov ili njen doživljaj iste situacije može da bude drugačiji.

Sadržaj vaših svađa je manje važan od forme, jer ljudi se zapravo rijetko svađaju oko novca, oko toga ko razvozi djecu na njihove aktivnosti ili obavlja kućne poslove. Ono oko čega se zaista svađate je nedostatak ljubavi, poštovanja ili uticaja u odnosu, ili neka kombinacija ta tri.

Četiri forme svađe koje treba izbjegavati

Česta dinamika koja se sreće je ona kada tražite dokaze koji potvrđuju vaše uvjerenje i otpisujete one koji su u suprotnosti: „Juče me namerno nisi nazvao zato što ti nije stalo do mene.“ Čak i ako se osoba izvini i kaže da nije shvatila da ćete se zbog njenog nejavljanja osjećati loše, vi i dalje želite da dokažete da ne govori istinu.

Ova vrsta zablude se zove pristrasno potvrđivanje. Njena funkcija je u tome što nam obezbjeđuje red i smisao u našem referentnom okviru, a mi bismo radije imali iracionalan red i smisao.

Druga vrsta dinamike se zove teorija negativne atribucije. Ako ja tebe tretiram loše, to je zato što imam loš dan. Ali ako ti mene tretiraš loše, to je zato što si pokvarena osoba. Dakle, moje ponašanje je određeno situacionim okolnostima, a tvoje je odraz lošeg karaktera.

Treća, također, vrlo zastupljena dinamika zove se krug negativne eskalacije: tendecija da kod druge osobe provociramo neželjeno ponašanje, da bismo je onda optužili zato što se ponaša tako.

Na primjer, nećete da ućutite sve dok osoba ne počne da viče na vas, a onda je optužite da se uvijek dere na vas i da je gruba. Ima nešto u predvidivosti ove dinamike koja nam osigurava izvjesnost, makar i poražavajuću, suprotnu od one koju priželjkujemo.

I posljednja, kada krenete da se svađate oko toga zašto vam suprug nije skuhao čaj, već samo sebi, i završite svađajući se oko toliko stvari da više ni ne znate zbog čega se svađate: „Ono kada nisi primjetio moju novu frizuru, i šta mi je tvoja mama rekla prije 17 godina…“

To je kao kada biste danima redali prljave sudove u sudoperu (kitchen sinking). Mnogo posla odjednom, i odakle krenuti sa spremanjem, zar ne?

Ni jedna od ovih dinamika nije produktivna zato što vodi istim starim svađama. Osim toga, kada okrivljujemo svog partnera, prijatelje ili kolege zbog eskalacije svađe, propuštamo da vidimo koliko joj i sami doprinosimo.

Velike greške koje pravimo

Većina ljudi misli da je ono što kažu u konfliktu apsolutna istina, pre nego odraz njihovih osjećanja koja su reakcija na datu situaciju. Ako se osjećam tako, to mora biti istina. Ako osjećam da ti nije stalo do mene, to znači da ti zaista nije stalo do mene.

Upotreba reči „uvijek“ i „nikad“, takođe, doprinosi tome da svađe postanu gorke i burne: „Ja uvijek sve radim/Ti mi nikada ne pomažeš.“ Ako na takav način razgovarate sa drugom osobom, ne ostavljate joj drugu opciju osim da pokuša da dokaže da niste u pravu, da vas ignoriše ili da se brani od vaših napada i uvreda. Šta joj preostaje?

Upravo ste iznijeli činjenicu da je užasna osoba. Niko ne voli kritike na biće, odnosno da ga drugi definiše kao lošu ili bezvrednu osobu.

Neprekidno kritikovanje je još jedna velika greška – kada nekog toliko kritikujete da počne da se osjeća kao da je nesposoban da bilo šta uradi ispravno. Na ovaj način se stvara prezir, a prezir ubija odnos. Iza potrebe da kritikujete drugu osobu se, u stvari, nalazi želja.

Kada kažete: „Ti nikada ne pereš sudove“, zapravo želite da kažete: „Voljela bih da ih pereš češće.“ Međutim, otvoreno izražavanje želje vas čini vulnerabilnim – ako direktno zatražim ono što želim i ti to ne uradiš, misliću da ti nisam važna.

Empatija nasuprot otpisivanju

Svađe ne mogu biti izbjegnute u potpunosti, ali definitivno postoji način da se posvađamo, a da se pri tome ne udaljimo emocionalno i završimo u ćorsokaku, bez obzira o čemu se radi.

Ako se stalno svađate oko istih stvari, probajte da sagledate kako se druga strana osjeća i da joj kažete šta čujete, umjesto da samo reagujete, odbrambeno ili napadački. Istraživanja pokazuju da kada se raspravljamo, u stanju smo da ponovimo samo ono što smo čuli u poslednjih 10 sekundi. Nakon toga počinjemo da negiramo (poričemo) ili prestajemo da slušamo.

A važno je da reflektujemo ono što smo čuli kako bi druga strana znala da smo je razumjeli. Ljudi žele da se osjete važno i da osjete da partner poštuje njihova osjećanja.

Takođe, možete koristiti formulu „XYZ izjava“ Johna Gottmana:

Kada se ponašaš X u situaciji Y, osećam se Z.

„Kada radiš prekovremeno/izlaziš sa prijateljima, osjećam se zanemareno.“ (umjesto „Ti nikad ne misliš na mene, već samo na svoj posao/prijatelje“)

Na taj način ne optužujete drugu osobu za njene postupke, već samo iznosite kako se osjećate.

Njen odgovor može da bude: „Kada sagledam stvari iz tvoje perspektive, mogu da razumijem zašto se osjećaš zanemareno. Ali to nikako nije bila moja namjera.“ (umjesto „Ne pričaj gluposti, nije istina da ne želim da provodim vrijeme sa tobom.“)

Na taj način ste objasnili svoje ponašanje i istovremeno uvažili mogućnost da druga osoba potpuno drugačije od vas doživljava istu situaciju.

Preuzeto sa: Budiok.com