LifeStyle Naš odabir

Ljudi zaljubljeni sami u sebe trebaju dijagnozu i liječenje jer su nesigurni i ne osjećaju se vrijednima

Narcisoidan čovjek smatra kako je upravo on najsavršeniji primjerak ljudske vrste. Očekuje da drugi budu ushićeni njegovom pojavom i ponizno mu služe…

Šanse da u svojem životu ne naiđete na narcisoidnog čovjeka su jednake nuli, a ako ste s njima prisiljeni susretati se svakodnevno to može biti zaista naporno. Oni su zaljubljeni sami u sebi i nitko drugi im u životu nije važan. Neke je lako prepoznati, neke malo teže. Recimo, nije teško uočiti onoga tko teatralno paradira među kolegama ili članovima obitelji, hvali sam sebe ili potiče druge da ga hvale.

Ali, postoje tzv. tihi narcisi i njih je teško prepoznati. Oni su najsretniji ako drugim ljudima u životima ne ide najbolje jer se tad osjećaju boljima i uspješnijima, i to jako godi njihovom egu. Primjer su i oni ljudi koji rado ismijavaju svoje prijatelje, ali šalu na svoj račun prihvaćaju teško. Oni imaju neodoljivu potrebu stalno biti u pravu, ukazivati na tuđe pogreške, i biti dominantni nad drugima, piše The Earth Child.

Nakon prepoznavanja da je u blizini netko narcisoidan, važno je kako s njim postupiti. Bilo bi najjednostavnije izbaciti ga iz svojeg života, ali ponekad je to nemoguće jer se radi o članu obitelji ili radnom kolegi. Umjesto toga dobro je promijeniti ponašanje prema njemu. Primjerice, ako nekoga ismijava, treba mu odmah vratiti istom mjerom – bez podizanja tona glasa i nervoze. I uz to ležerno motivirati druge da naprave isto. Naime, ono što narcisi najviše mrze je ako se cijelo društvo okrene protiv njih, kritiziraju ga i smiju mu se.

Ili, na primjer, uhvati li netko narcisa da hoda za njim i premješta stvari koje je ovaj upravo odložio, treba se okrenuti prema njemu i otvoreno ga pitati zašto to radi, smatra li da je netko nesposoban. Uostalom, treba mu objasniti kako time što je, recimo, premjestio čašu koju je netko drugi ostavio, ne radi ništa pametno već glupo.

Ukoliko počne isticati tuđe mane, čovjeku zaljubljenom u sebe odmah treba nabrojati njegove. To svako normalnom čovjeku u početku može biti neugodno izgovoriti, ali treba biti uporan i vježbati. Nakon nekog vremena neugoda nestaje. Vremenom će narcis bježati od ljudi koji mu se suprotstavljaju, možda ne doslovno, ali će paziti što govori i kako se ponaša jer zna da će mu biti vraćeno istom mjerom, a tad se ne osjeća dobro.

Evo što narcisoidni čovjek obično misli o sebi i kako se ponaša:

  • Sav si je važan, hvališe se, preuveličava svoje sposobnosti i uspjehe.
  • Opsjednut je fantaziranjem o velikim postignućima i slavi. Opsjednut je i svojim izgledom i pokušajima da bude lijep i trudi se u krevetu biti nenadmašiv…
  • Nitko ga ne može razuvjeriti kako upravo on nije najsavršeniji primjerak ljudske vrste. Očekuje da ga drugi, nesavršeni, tretiraju s poštovanjem, dozom poniznosti, ushićeni njegovom pojavom.
  • Uvjeren je kako je uvijek u pravu i bez problema će iskorištavati druge za svoje ciljeve.
  • Ne može ili ne želi suosjećati se s osjećajima, potrebama i problemima drugih ljudi. To ga ne dira previše, najvažnije je da je njemu dobro.
  • Često je zavidan drugima, iako to nikad neće priznati, za koje smatra da su bolji i uspješniji od njega. Ta zavist može biti toliko nenormalna da ima želju uništiti tog čovjeka ili mu barem pomalo zagorčavati život.

Narcisoidno ponašanje ponekad iziskuje dijagnozu i liječenje jer takvi ljudi ustvari sebe ne vole kako bi trebali, nesigurni su i ne osjećaju se vrijednima. Uz to, zbog problema s drugim ljudima koje imaju zbog svojeg ponašanja, znaju padati u depresiju.